O Javnom preduzeću

Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore sa sjedištem u Budvi, osnovano je u skladu sa Zakonom o morskom dobru posebnom Odlukom Skupštine Republike Crne Gore 02.06.1992. godine, sa zadatkom da obezbijedi: zaštitu i unapređenje korišćenja morskog dobra,upravljanje morskim dobrom,zaključivanje ugovora o korišćenju morskog dobra,izgradnju i održavanje infrastrukturnih objekata za potrebe morskog dobra.

Početkom devedesetih godina novoosnovano Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom našlo se pred velikim izazovom, i, po prirodi stvari, suočilo se na samom startu sa nizom organizaciono – tehničkih pitanja i problema koje je valjalo rješavati u hodu, brzo i efikasno.

Taj svojevrsni proces samoizgradnje poslovnog sistema jednog sasvim novog Javnog preduzeća sa specifičnim djelokrugom rada i sa funkcijama od državnog interesa – krenuo je, bezmalo, sa nulte pozicije. Ali, sa jasnom vizijom i čvrstim ubjeđenjem da se uz dobru organizaciju i moderan menadžment početni problemi mogu i moraju uspješno rješavati i to u punoj koordinaciji uz pomoć nadležnih državnih organa i institucija.

Već u tim prvim danima osmišljen je i ostvaren optimalni model organizacije Javnog preduzeća, formirane su odgovarajuće službe, ustanovljen je interni informacioni sistem i baza podataka. Konačno, stvoren je takav radni ambijent koji je motivisao zaposlene da brzo ovladavaju specifičnom materijom i problematikom morskog dobra. Insistiranje poslovodstava da se na početku, prije svega, investira u znanje i stručno usavršavanje je bio logičan i pragmatičan odgovor na činjenicu da su u oblasti upravljanja i zaštite morskog dobra nedostajala dragocjena iskustva i neka čvršća uporišta u prethodnoj praksi koja bi se mogla valjano koristiti.

Prvi početni koraci Javnog preduzeća načinjeni su promišljeno i u tijesnoj saradnji sa naučno-istraživačkim institucijama. Jednako su korišćene i konsultantske usluge, organizovani su stručni kolokviji i seminari, ostvaren je dobar kontakt sa javnošću, lokalnim zajedncama, republičkim organima i institucijama, kao i sredstvima javnog informisanja u Republici.

Ta, moglo bi se reći, prva faza u razvoju Javnog preduzeća i usvajanju savremene tehnologije upravljanja morskim dobrom, podrazumijevala je ustanovljavanje posebnog katastra koji sadrži sve relevantne podatke o morskom dobru i objektima na njemu, njihovog položaja, oblika, površine, kao i podatke o pravima na morskom dobru i njegovim korisnicima.
Bio je to obiman posao kome je, logično, prethodila potreba konačnog utvrđivanja granica morskog dobra na kopnu.

Naime, kopnena granična linija morskog dobra, u vrijeme osnivanja Javnog preduzeća nije bila određena čitavom dužinom obale, već su pojedine opštine, uglavnom iz Boke, na osnovu starog Zakona o morskom dobru, to uradile u svojim opštinama prema granicama još 1978.godine.

Zato je Vlada Republike Crne Gore 11.novembra 1992.godine odredila posebnu Komisiju, sa zadatkom da uz stručno angažovanje Republičkog zavoda za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Republičkog Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom i nadležnih ministarstava utvrdi i definiše graničnu liniju morskog dobra dužinom čitavog obalnog pojasa.

Ekonomsko-funkcionalni princip utvrđivanja kopnene granične linije morskog dobra podrazumijeva prostor koji se funkcionalno vezuje za eksploataciju obale, mora, podmorja, morskog dna i podzemlja. To je "dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korišćenju mora". Drugim riječima, to je specifična ekonomska i tehničko-tehnološka cjelina morskog dobra. Zbog toga i kopnena granična linija morskog dobra slijedi fizičku granicu ovih prostornih cjelina (luke, marine, brodogradilišta i zone za razvoj turizma).
Tako zaokružene i precizno premjerene prostorne cjeline čine morsko dobro, njegov morski prostor površine od 2.504 km2 i kopneni dio od 49 km2, što ukupno čini 18,5% teritorije Republike Crne Gore.

Kada se svi ovi podaci imaju u vidu, nameće se nesumnjivi zaključak da morsko dobro predstavlja najznačajniji dio prostora Crne gore, njenu mediteransku fasadu kojom participira sa 0,64% u morskoj obali i sa 0.0066% u ukupnoj površini Mediterana. To je prostor koji Crnu Goru neposredno i najdirektnije integriše u okruženje, odnosno u svijet.
U svakom slučaju, morsko dobro kao integralna cjelina predstavlja najznačajniji ekonomski potencijal Republike Crne Gore koji je povjeren Javnom preduzeću za upravljanje morskim dobrom sa sjedištem u Budvi.

U oblasti unapređenja korišćenja morskog dobra Javno preduzeće je ostvarilo posebno dobre rezultate u ugovaranju, odnosno ustupanju plaža, kupališta, djelova obale i akva prostora, lokacija za postavljanje privremenih objekata i terasa u zoni morskog dobra.

Prilikom ugovaranja Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom čvrsto se držalo sledećih načela i principa:

  • Prostor morskog dobra je jedinstven, veoma je ograničen i kao takav mora biti dostupan svima pod istim uslovima.
  • Valorizacija prostora na obali i moru ostvaruje se uz striktno poštovanje urbanističkih i drugih prostornih planova,
  • očuvanje javne funkcije je obavezno.
  • Sva fizička i pravna lica mogu biti korisnici morskog dobra.
  • Isključena je mogućnost da djelovi morskog dobra pređu iz državnog u privatno vlasništvo.
  • Morsko dobro se ustupa na vremensko korišćenje kao uređeno ili neuređeno.
  • Izgradnja i uređenje morskog dobra obavlja se u skladu sa konkretnim izvođačkim projektima.
  • Novoizgrađeno morsko dobro, bez obzira da li je investitor privatni ili državni subjekt, u državnom je vlasništvu.
  • Privatni vlasnici u zoni morskog dobra imaju sva vlasnička prava kao i izvan zone morskog dobra.
  • Pojedinačno pravo korišćenja morskog dobra ostvaruje se putem Ugovora o korišćenju sa Javnim preduzećem.

Javno preduzeće zainteresovanim subjektima može da ponudi četiri modela investiranja u morsko dobro:

  • Prvi model podrazumijeva da je investitor projekta korisnik morskog dobra i da sam, u cjelini, realizuje projekat. Dužina trajanja i visina naknade u upravnoj su proporciji sa visinom ulaganja i obimom projekta. Kada je u pitanju ovaj model Javno preduzeće učestvuje sa lokacijom, vremenom korišćenja i administrativnim menadžmentom. Korisnik morskog dobra učestvuje sa sredstvima i organizacijom. Osnovni ciljevi ugovora sadržani su u zaštiti i uređenju morskog dobra, u izgradnji koja povećava vrijednost morskog dobra, u domaćinsklom gazdovanju, u ostvarenju što veće profitne stope od strane korisnika morskog dobra i u naplati naknade za korišćenje morskog dobra.
  • Drugi model podrazumijeva da je investitor projekta samo Javno preduzeće. U većini slučajeva radi se o nekomercijalnom ulaganju u uređenje, izgradnju ili zaštitu morskog dobra.
  • Treći model podrazumijeva zajedničku investiciju Javnog preduzeća i lokalnih zajednica, turističkih društava i drugih subjekata. U ovom modelu se radi, dakle, o zajedničkom ulaganju zbog nemogućnosti samo jednog investitora da da sam snosi troškove i organizuje realizaciju konkretnog projekta.
  • Četvrti model se uglavnom koristi kada su u pitanju nekonvencionalne investicije manjeg obima i jednostavne u tehničkom smislu. Javno preduzeće ovim modelom nudi zainteresovanim subjektima, prije svega građanima, građevinski materijal, projekat i nadzor. Iskustva pokazuju da se ovaj model najčešće koristi prilikom uređenja obale, ponti, mandraća, obalnih zidova i slično.

Svi navedeni principi i modeli korišćenja i uređenja morskog dobra, koje Javno preduzeće nudi zainteresovanim subjektima, imaju sledeće zajedničke ciljeve:

  1. afirmaciju ulaganja sredstava u morsko dobro;
  2. optimalizaciju uloženih sredstava;
  3. povećanje motivacije da se preduzetničke ambicije i energije usmjere ka ekonomskoj valorizaciji morskog dobra sa ciljem njegovog unapređenja i zaštite;
  4. animaciju građana i predizetnika za uključenje u programe zaštite i razvoja morskog dobra.